The Great Leveller – Joe Abercrombie

7. studenoga 2019.

The Great Leveller,’ Dogman whispered to himself, since he was in a thoughtful frame of mind. That’s what the hillmen call him.
Death, that is. He levels all differences.
Named Men and nobodies, south or north. He catches everyone in the end, and he treats each man the same.”

Moj prvi doticaj s Abercrombijem bila je trilogija The First Law (Prvi zakon).
Dugo sam je viđala po policama najdražih knjižara i uspješno zaobilazila (ni sama više ne znam zašto i kakve točno predrasude sam imala). No, onda me prijatelj, koji ima relativno sličan knjiški ukus kao ja, toliko ugnjavio s “ej, moraš odmah čitat ovo, sjest će ti ko budali šamar” da sam obećala “ajde dobro, dosado jedna, bacim oko na to ovaj vikend” čisto da ga skinem s dnevnog reda.
Ispostavilo se da, jednom bačeno na ove knjige, oko više nije htjelo ni pogledati ništa drugo dok se trilogija nije dokrajčila do zadnjeg slova.

Abercrombie, po struci psiholog, svoje poznavanje ljudske prirode vješto pretače u živopisne, zarazne i nevjerojatno “ljudske” likove koje je teško ne voljeti unatoč svim manama (ili možda upravo zbog njih).
Odvažite li se pružiti mu šansu, očekujte mračno i sarkastično štivo, tzv. grimdark fantasy, s nezaboravno šarmantnim smislom za humor koji svojom iskrenošću s jedne strane obara s nogu i izvlači suze od smijeha, a s druge stoji kao knedla u grlu dok se pitate “jesmo li stvarno tako grozni”.
Nema tu dobrih i loših – svi se utapaju u svom prljavom sivilu gurajući prema dolje sve oko sebe kako bi se izdigli barem na trenutak.
Po pitanju doprinosa modernom fantasyju, upravo taj naglasak na nemilosrdnom sivilu i ljudskosti samih likova je Abercrombijeve knjige stavio uz bok serijalu ASoIaF Georgea R. R. Martina.
Po mom mišljenju, Joe je čak i dosta bolji pisac od Martina, posebice ako gledamo na stilske vještine i dubinu tematike koju uspije obraditi.

Sve u svemu, već u prvoj trilogiji – koju čine The Blade Itself (Krivnja oštrice), Before They Are Hanged (Prije njihova vješanja) i The Last Argument of Kings (Posljednji argument kraljeva) – Abercrombie i ja smo strmoglavo i pobjedonosno prešli put od neutemeljenih predrasuda do divlje ljubavi i poštovanja čiji kraj se ne nazire.

Te davne 2015., dok sam ja čitala prvu trilogiju, vani su već bila i još tri standalone romana čija radnja se odvija u ovom istom svijetu. Oni su poznati pod krovnim nazivom The Great Leveller – sintagma koja se, kroz knjige ovog serijala, jako često koristi za smrt.
Slijede kratki pregledi i dojmovi mog iskustva s njima.

Best Served Cold (Poslužiti hladno)

“The sunrise was the colour of bad blood.
It leaked out of the east and stained the dark sky red, marked the scraps of cloud with stolen gold. Underneath it the road twisted up the mountainside towards the fortress of Fontezarmo – a cluster of sharp towers, ash-black against the wounded heavens.
The sunrise was red, black and gold.
The colours of their profession.”

Gladna Abercrombijevih riječi nažalost nisam imala strpljenja pričekati da mi se mozak i srce dovoljno ohlade od prethodne tri knjige, te se nespremno i pohlepno bacih na proždiranje ove. To je rezultiralo mojim stalnim cviljenjem kako mi nedostaju svi oni “Click, tap, pain.” i “Say one thing for Logen Ninefingers, say he’s a […]” trenutci. Iako mi tada nije posve dobro sjela, problem je definitivno bio u meni a ne u knjizi, te se veselim nekom ponovno čitanju.
Radnja se događa tri godine nakon trilogije, te je, najjednostavnije rečeno, vrhunski odrađena priča o izdaji i osveti. Tako česta tema, tako ljudska tema, a Abercrombie joj svejedno uspije pridodati mnogo. Kao veliki ljubitelj Shakespearea, dok čitam knjige iz ovog serijala, često ne mogu prestati razmišljati s kojim udivljenjem i odobravanjem bi u njima uživao William.
Iako se može čitati solo, ja bih svakako preporučila da se ova (kao i iduće dvije) čitaju tek nakon trilogije. Poznavanje povijesti – kako svijeta, tako i likova – cijelu stvar diže na skroz novu razinu i previše toga neprocjenjivog se propusti ako se krene s ovom.
No, nemojte, poput mene, neumoljivo navaliti na nju dok još žvačete prethodne tri – nastavke je, kao i osvetu, često bolje poslužiti hladne.

The Heroes (Junaci)

Heard you was fighting for Black Dow. You and your dozen.’
‘Trying to keep the fighting to a minimum, but as far as who I’m doing it for, you’re right. Dow buys my porridge.’
‘I love porridge.’ Hardbread’s eyes rolled down to the fire and he poked thoughtfully at it with a twig. ‘The Union pays for mine now.’ His lads were twitchy – tongues licking at lips, fingers tickling at weapons, eyes shining in the firelight. Like the audience at a duel, watching the opening moves, trying to suss who had the upper hand. Hardbread’s eyes came up again. ‘That seems to put us on opposite sides.’
‘We going to let a little thing like sides spoil a polite conversation?’ asked Craw.”

Cijeli serijal je odličan, ali ako moram izdvojiti jednu koja mi je eto baš nekako iznad svih, ovo je ta sretnica. Nosi tagline “Three man. One Battle. No heroes.” i, uistinu, svih ovih 600 stranica je rezervirano za prikaz samo tri dana borbe.
Ako vam to zvuči dosadno, ne brinite: da mi je ikad itko rekao da ću se toliko zabaviti i toliko puta oplakati od smijeha dok čitam tako dug prikaz trodnevne borbe i ja bih ga blijedo pogledala.
Ali eto, s Abercrombijem je sve moguće.
Filozofija i psihologija kojom je protkana čine ju najboljom knjigom (anti)ratne tematike koju sam ikad u životu pročitala (i pri tome ne mislim samo na fantasy žanr). O psihološkoj karakterizaciji likova u ovoj knjizi je bolje da i ne pričam – teško da ikad itko (Abercrombie included) može bolje.
Sve je toliko pažljivo probrano i posloženo da mogu samo reći: užasno mi je žao svih onih ljudi koji je nikad pročitati neće samo zato što imaju predrasude prema piscima ovog žanra.

Red Country (Crvena Zemlja)

“‘ What if you are wrong?’
‘Sometimes I will be,’ said Lorsen simply.
‘Courage lies in bearing the costs. We all have our regrets, but not all of us can afford to be crippled by them. Sometimes it takes small crimes to prevent bigger ones. Sometimes the lesser evil is the greater good. A man of principle must make hard choices and suffer the consequences. Or you could sit and cry over how unfair it all is.’”

Bilo me je strah i započeti ovu nakon svog tog silnog oduševljenja prethodnom. No, Joe je našao način da ovoj knjizi usadi skroz drugačije vrijednosti od onih na koje se ciljalo u prethodnoj.
Radnja se odvija deset godina nakon Best Served Cold. Tematika se vraća na osvetu, ali većim dijelom problematizira ‘zakapanje prošlosti’. Na koliko dugo i koliko efikasno se može zakopati prošlost, okrenuti novi list i biti drugačija osoba? Je li vrijedno truda ma koliko trajalo?
Intrigantna tematika i povratak nekih meni jako dragih likova iz trilogije su već sami po sebi bili više nego dovoljni da me zabave.
Ali Joe je odlučio da stvari neće ostati samo na tome…
Znate one genijalno odrađene duge scene kakve vam se urežu u pamćenje dok gledate filmove Sergia Leonea? Primjerice ona scena s muhom iz “Once Upon a Time in the West”? Epa, takve stvari Joe ovdje radi i mene je baš oduševilo. Mislim, bilo je naznaka u tom western smjeru kako samim naslovom knjige tako i posvetom Clintu Eastwoodu, ali svejedno nisam očekivala da će tako dobro to ukomponirati u sam stil pisanja.

***

Svih šest knjiga imamo već na hrvatskom (ok, zadnja izlazi nekad krajem ovog mjeseca). Stoga, svi vi koji nekim čudom još niste čitali ovaj serijal, trk u knjižaru/knjižnicu :).