Nemesis Games – James S. A. Corey

11. veljače 2019.

“But given everything that had happened over the past few years, he couldn’t help but feel like humanity kept learning the wrong lessons from its traumas.”

Ne sjećam se što me privuklo da uzmem prvi dio serijala The Expanse; no, jako dobro znam što me, nakon svakog dijela, vuče da zgrabim idući: realistično opisana iracionalnost ljudskih bića.
(Well, to i onaj podli cliffhanger na kraju svakog nastavka.)

Pisci često krenu od neke zanimljive ideje, i onda, kako bi priču potjerali u planiranom smjeru, počnu iskrivljavati ljudsku narav stvarajući ne-baš-uvjerljive likove i trpajući im u ruke djela temeljena na klimavoj motivaciji.
Osobno veću vrijednost pridajem knjigama koje, neovisno o narativnoj strukturi, ostavljaju dojam da pričom ipak upravljaju likovi. Pa čak i u onim slučajevima kad zbog toga priča kojiput izmakne kontroli.

The Expanse je upravo takav.
Dapače, postoji realna šansa da će vam baš iz tog razloga ići na živce. Ovdje čovječanstvo, kao i u našem svijetu, jako malo nauči iz prošlih grešaka, pa se one ponavljaju. Nadalje, likovi su duboko obilježeni svojim traumama i to se jasno nazire u korijenima njihovih djela, ali isto tako ponekad odvlači radnju u neočekivane i pomalo (za pisce) riskantne smjerove.
Iz toga proizlaze osvježavajuće intrigantne i uvjerljive priče u kojima se konačno ljudima dopustilo da budu ljudi.

„Interplanetary adventure the way it ought to be.“

– George R. R. Martin

Sagledamo li pomnije cjelinu, ovaj Martinov komentar uopće nije neočekivan*.
Naime, iako su u pitanju posve različiti žanrovi, The Expanse (kao i Martinov A Song of Ice and Fire) je character-driven serijal čiji kostur radnje se svodi na sljedeće:
sjena prijetnje se polako nadvija nad svijetom a čovječanstvo je poprilično uspješno ignorira trošeći i dalje sve resurse na svoje male sitničave igrice i pohlepno grabljenje moći.
Čak se i kvaliteta stila pisanja kod oba serijala barem djelomično očituje u istim karakteristikama: raznoliki ali pomno i živopisno razrađeni likovi, te intrigantna politička situacija.
Stoga, kao što ne čitate ASoIaF poradi zanimljivog magijskog i mitološkog sustava, tako nećete ni The Expanse čitati zbog zanimljivih znanstvenih ideja. Ove knjige su primarno o politici i međuljudskim odnosima, te su u tome izuzetno dobre.

* Čak i kad se izuzme činjenica da je jedan od pisaca, koji se kriju iza pseudonima James S. A. Corey, zapravo Martinov dugogodišnji asistent.

“Thing is, we’re humans.
We’re tribal.
More settled things are, the bigger your tribe is.
All the people in your gang, or all the people in your country.
All the ones on your planet.
Then the churn comes, and the tribe gets small again.”

Nemesis Games je peti od planiranih devet nastavaka i, uz Caliban’s War (drugi), meni najdraži dosad. Premda, moram priznati da me ponekad malo ulovi nostalgija za noir elementima kojima je bio začinjen Leviathan Wakes (prvi).
I, s obzirom da već ranije spomenuh ljubav ovih pisaca prema cliffhangerima, iskoristit ću priliku da nagradu za najbolji cliffhanger dodijelim nastavku Cibola Burn (četvrti). Ona me uistinu ostavila zureći u zadnju stranicu barem pola sata zbog implikacija na koje je samo suptilno ukazano. Malo je reći da su mi zbog tog očekivanja od petog dijela bila suluda. Ono što pak još uvijek ne vjerujem je da, unatoč takvim očekivanjima, peti dio me nije ni najmanje razočarao. Dapače, usudila bih se tvrditi da u ovom dijelu kvaliteta pisanja postiže skroz novi level.

Kao što se već iz naslova knjige može naslutiti*, u petom dijelu mnoge stvari dolaze na naplatu kako pojedincima s obzirom na njihovu prošlost, tako i političkim zajednicama s obzirom na njihove dosadašnje odnose.
Spletom okolnosti dobivamo detaljniji uvid u prošlost nekih likova koje pratimo još od prve knjige, i to rezultira genijalnim interakcijama ‘nekadašnjih života’ s osobnostima koje su oblikovane dogodovštinama iz protekle četiri knjige.
Kao i obično, ne treba dugo čekati da neki od njih počnu postavljati pitanja koja ne bi trebali…
And things get fucked up…
Holy fuck, things get really fucked up in this one** 😮.

* Nemesis je starogrčka božica koja se pojavljuje na mjestima gdje je prekršena pravda, te, svakome po zasluzi, dijeli sreću ili nesreću.
** What? Ako smije Avasarala, smijem i ja.

Sve u svemu, ovo mi je jedan od najdražih serijala jer fenomenalno predočava prostranstvo, kako svemira, tako i ljudske gluposti.

P.S. TV show je super. Boardgame još bolji <3. Prijevod ovog nastavka na hrvatski ne postoji još, ali Hangar 7 je već preveo prva tri, pa vjerujem da planiraju i ostale.