Good Omens – Terry Pratchett & Neil Gaiman

5. travnja 2019.

“I don’t see why it matters what is written.

Not when it’s about people. It can always be crossed out.”

Pratchett i Gaiman o Apokalipsi? Što reći: a match made in Heaven, fun as Hell.

Ako ste čitali Discworld, znate već i sami da nitko ne piše zabavnije i maštovitije komedije o ljudskoj naravi s posebnim osvrtom na sve stereotipe koji mu dođu pod ruku. Pratchettove vješte igre riječima, koje možda i jesu glavni uzrok glavobolje prevoditeljima, bez po muke na lice čitatelja izvuku razdragani osmijeh, te se zauvijek urežu u pamćenje.

Ako ste čitali Gaimana, znate da nitko drugi nije tako vješt u prepričavanju mitova i legendi na osvježavajuće inovativan način. Uistinu, s koje god strane mu se pristupi – Sandman, Američki bogovi, Nordijska mitologija ili pak nešto skroz deseto – Gaiman nikad ne razočara.

“I don’t see what’s so triflic about creating people as people and then gettin’ upset ‘cos they act like people,” said Adam severely. “Anyway, if you stopped tellin’ people it’s all sorted out after they’re dead, they might try sorting it all out while they’re alive.”

Što se dogodi kad njih dvojica odluče zajedno ispričati priču? Dogodi se urnebesna čarolija. Uspjeli su jednu zamornu i nadasve isfuranu temu (apokalipsa – ne znam tko se to još uvijek nije prezasitio priča koje se oko nje vrte) pretvoriti u vragolasto i zarazno štivo.
Posve očekivano, ova tema je ispala odličan materijal kako za Pratchettove witty opaske o ljudskoj prirodi (religija, inkvizicija, raznorazne predrasude i sitnice iz svakodnevnice), tako i za Gaimanov talent pričanja poznate priče iz posve novog kuta.

“You start thinking: it can’t be a great cosmic game of chess,

it has to be just very complicated Solitaire.”

Centralni dio radnje okupiraju demon Crowley i anđeo Aziraphale. Po definiciji zakleti protivnici ali kako to sama knjga kaže: “The Enemy, of course. But an enemy for six thousand years now, which made him a sort of friend.”
Dvojcu, koji se ovako lijepo udomaćio na Zemlji, možda baš i nije toliko stalo do samog smaka svijeta.
Nadalje, tu su i druge armagedonske poslastice:
– život Sotoninog sina obilježen nespretnom okolnošću odrastanja u krivoj obitelji
– famozna četiri jahača (jer zašto ne iskoristiti Gaimanov talent da nam ispriča kako su se oni snašli u suvremenom svijetu)
– vještica i njeno potomstvo (jer tko bolje priče o vješticama piše nego sam Pratchett)

Moram priznati da sam ekstremno uživala u ovim stranicama i da su me (kako Pratchettove knjige i inače imaju naviku) često nasmijale do suza. Iskreno se nadam da ćete im i vi pružiti priliku prije nego iziđe serija koju sad već svi nestrpljivo iščekujemo. Što se pak same serije tiče, sudeći po izboru glumaca, vjerujem da će biti odlična.

“DON’T THINK OF IT AS DYING, said Death, JUST THINK OF IT AS LEAVING EARLY TO AVOID THE RUSH.”