Elysium Fire – Alastair Reynolds

12. ožujka 2019.

“How the hell are you here?”

“I haunt the living worlds; why shouldn’t I extend

the same courtesy to the dead?”

Nikad ne bih mogla izabrati najdražeg autora ali Alastair Reynolds je sasvim sigurno pri vrhu ljestvice i definitivno No.1 kad je u pitanju space opera i hard SF.

Po struci je astronom, što će reći da uistinu zna što radi dok se igra ovim žanrom. Vještina kojom svoja znanja, imaginaciju i poetično izražavanje pretvara u paragrafe često će vam u misli prizvati one poznate divne stihove “Though my soul may set in darkness, it will rise in perfect light; I have loved the stars too truly to be fearful of the night.” *.  
Svakako pomaže i to što ima neviđen talent za održavanje idealne ravnoteže između tempa radnje i dubine tematike – njegove knjige propitkuju jako intrigantne i komplicirane hipoteze, ali to ih ne ometa u pitkom držanju napetost od prvog do zadnjeg poglavlja.

* The Old Astronomer (1868), by Sarah Williams

Elysium Fire je druga knjiga iz serijala Prefect Dreyfus Emergency, koji je pak dio puno veće cjeline poznate kao Revelation Space universe.
Žanrovski gledano, ovaj serijal je svojevrstan hardSF/whodunit miks. 
Sama radnja se odvija dvije godine nakon događaja iz prvog dijela (Aurora Rising). Može se čitati neovisno o Aurori, ali ne bih to preporučila.

Down in the permanent ochre murk of Yellowstone’s toxic atmosphere they had founded Chasm City, the greatest urban settlement in human history.

And in a girdle around Yellowstone, an adornment to the metropolis below, they had set into orbit ten thousand artificial worlds, each an exquisite fabulation of rock and metal and glass, each with its own name and customs, each bountiful with air and water and a teeming cargo of people.

They called this circling river of worlds the Glitter Band, and at the peak of its glory it was home to one hundred million living souls.

Društvo koje pratimo kroz ove dvije knjige je demokratska anarhija i to političku situaciju čini jako intrigantnom – kako što se tiče tehnoloških ideja na kojima je njeno funkcioniranje zasnovano, tako i pozitivnih i negativnih strana koje ovako uređen sustav sa sobom nosi.
(Za one koji su već čitali nešto iz ovog svijeta: pratimo The Yellowstone Demarchy na samom njenom vrhuncu, tzv. Belle Époque razdoblje.)

The only binding law was the iron rule of universal suffrage.

Flawless, incorruptible machinery ensured each citizen had their say, not just from year to year, but from day to day, hour to hour. Citizens were polled on every conceivable matter. The process of participation became as habitual as breathing.

It was a dream of democracy. But unlike most dreams, it worked.

Or at least, most of the time.

Neću ulaziti u detalje radnje. Samo ću naglasiti da govorimo o razdoblju kad je znanost ovog svijeta još posve divlja i nekontrolirana, kad se rade stvari koje su istovremeno briljantne i sulude, te čije posljedice često nije moguće sagledati prije no što se obiju o glavu. A kad je u pitanju osmišljavanje takvih stvari, nitko nije ravan Reynoldsovoj imaginaciji.

Stoga, iz kojeg god smjera došli – kronološki po knjigama ili redom kojim su izdavane, ograničivši se na samo jedan serijali ili jednu standalone novelu ili zbirku kratkih priča – sigurna sam da će Reynolds pronaći način da vam se uvuče pod kožu i natjera vas da prije ili kasnije zavirite i u ostale kutke ovog genijalnog svijeta.

 “Worthy adversaries.

Of course we despise each other.

But we must also acknowledge what we have in common. Two compromised experiments in the extension or prolongation of human intelligence—two victims to hubris and over-reaching ambition.”


“Two psychotic ghosts, locked in endless stalemate.”

P. S. Nažalost, koliko je meni poznato, ne postoje domaća izdanja ovih knjiga. Nema nikakva ni ekranizacija, ni boardgame, čak ni video igra (ali mene jesu navukle na Mass Effect, koji, premda nije izravno povezan s ovim svijetom, ima slične ideje kao glavna trilogija do te mjere da je sumnjivo 😀 ).